Daleki januar

Sunčan dan u januaru. I vedro, čisto nebo. Hladno. Spušta mraz. Na horizontu kolorit nježno ružičasto-narandžast, na kojem se oslikavaju obrisi tragova letjelica. Noću blinkaju zvijezde… Gledajući to nebo, osjećam samo ovaj trenutak. Trenutak mira koji  oporavlja i trenutak nekog čudnog saznanja. Sve što dolazi…čini se tako daleko. I budućnost je daleko. Negdje iza horizonta….

Nastavi čitanje →

Korak

U kretanju i radu je bereket. Teško da će sudbina baš doći nam na  vrata i pokucati, ljubav, sreća…Ali, čudnovato je i to koliko malo je potrebno da se pokrenemo da bi je susreli. Često se desi da je sretnemo tu odmah, u ulici pored, iza ugla, iznenada, za samo par koraka…:)

Nastavi čitanje →

Candle

U zimskim i dugim tamnim noćima, baš kada se čini najtamnije, rađa se svjetlo. Čak i najmanji tračak svjetla, može rastjerati tamu. Ako je snijeg  zametnuo trag, i ako ne znaš kuda koračati, na tren zastani i oslušni svoj unutarnji glas. On je tvoje svjetlo, on će ti reći kuda hoditi. Ponekad je buka prejaka…

Nastavi čitanje →

Srce

Kada smo zadnji put napravili ili uradili nešto od srca? Kada smo se zadnji put unijeli u nešto svim srcem i dali dio sebe? Ne razumijem previše one koji kalkulišu i gledaju računicu nekakvu u svemu; uvijek mislim da se baš dobro preračunaju. Samo kad daješ, istinski dobijaš. Samo kad  uneseš srce, zvjezdanu prašinu svoje…

Nastavi čitanje →

Moj put

Koliko puta smo u životu pogriješili shvativši da nismo na svom pravom putu? Zar može biti da nismo na svom putu, na našoj pravoj traci? Pa može… Osjećaj da nismo na pravom mjestu, nismo na svojoj životnoj traci. Kakva je to naša životna traka? Pa to je sve ono što mi jesmo; naši darovi, naši…

Nastavi čitanje →