Boje moje duše

Dobrodošli na moj blog

15.09.2018.

Somewhere in Time...

04.09.2018.

Snovi


Ne, svoje snove ja držati neću zatočene, negdje između zidova jave i vremena...
Ne...Pustiću ih, osloboditi... Neka lete, neka kliču. Nalik cvijetu kad krilima pod oblake bijele polijeću.
02.09.2018.

Ne odugovlači! :)

Ako postoji nešto čime sami sebe svjesno mučimo, zbog čega smo izgubili tolike snove, porazili tolike radosti koje su klicale u nama, izgubili pobjede, polako sebe ubijali..., onda je to  o d u g o v l  a č  e nj e. Ne znam da postoji veći kradljivac ljepote življenja od odugovlačenja. Odugovlačenje, odlaganje... Oprez nije dio ove priče. :) I zašto je tako teško prigrliti izazov, samo tako krenuti mu u susret? Ako ništa, živjet ćemo taj trenutak, rasti ćemo... a takvih trenutaka se uglavnom i sjećamo kroz život, zar ne? Proživljenih u tom vremenu. Ne u prošlom. Ne u budućem.
Samo u tim trenucima koje živimo puninom, osjećamo svoje postojanje, i bivamo sretni.


01.09.2018.

Hello September

Zamirisa jutros septembarsko jutro. Eno, škripe vrata stare jeseni, a kad se otvore sve će poprimiti purpurne tonove. Zamirisa i škola, školske klupe i zvonki glasovi dječije graje. Zamirisaše plodovi koje jesen donosi, a najviše oni zaljevani slatkim trudom.
Požuri, daj sve od sebe kako bi mogao uzbrati zrele plodove koje ti jesen pruža, tu nadomak tebe. Ne dozvoli da propadnu, istruhnu...