Boje moje duše

Dobrodošli na moj blog

17.10.2018.

...

            Nisu teške riječi više;
Nisu teški ni zidovi hladni;
Teško je neprihvatanje.            
16.10.2018.

Ljubav

Kad shvatim da jedino što je važno je da sam sretna. Da je važno jedino šta ja mislim o sebi, a ne zamarati se šta drugi misle o nama. Oni će svakako vidjeti u tebi, ono što je u njima samima. Da jedino je važno da se voliš. Tad, poteći će rijeke ljubavi.



15.09.2018.

Somewhere in Time...

04.09.2018.

Snovi


Ne, svoje snove ja držati neću zatočene, negdje između zidova jave i vremena...
Ne...Pustiću ih, osloboditi... Neka lete, neka kliču. Nalik cvijetu kad krilima pod oblake bijele polijeću.
02.09.2018.

Ne odugovlači! :)

Ako postoji nešto čime sami sebe svjesno mučimo, zbog čega smo izgubili tolike snove, porazili tolike radosti koje su klicale u nama, izgubili pobjede, polako sebe ubijali..., onda je to  o d u g o v l  a č  e nj e. Ne znam da postoji veći kradljivac ljepote življenja od odugovlačenja. Odugovlačenje, odlaganje... Oprez nije dio ove priče. :) I zašto je tako teško prigrliti izazov, samo tako krenuti mu u susret? Ako ništa, živjet ćemo taj trenutak, rasti ćemo... a takvih trenutaka se uglavnom i sjećamo kroz život, zar ne? Proživljenih u tom vremenu. Ne u prošlom. Ne u budućem.
Samo u tim trenucima koje živimo puninom, osjećamo svoje postojanje, i bivamo sretni.


01.09.2018.

Hello September

Zamirisa jutros septembarsko jutro. Eno, škripe vrata stare jeseni, a kad se otvore sve će poprimiti purpurne tonove. Zamirisa i škola, školske klupe i zvonki glasovi dječije graje. Zamirisaše plodovi koje jesen donosi, a najviše oni zaljevani slatkim trudom.
Požuri, daj sve od sebe kako bi mogao uzbrati zrele plodove koje ti jesen pruža, tu nadomak tebe. Ne dozvoli da propadnu, istruhnu...


13.06.2018.

Biser

Znam. Misliš da nisi nešto...da nisi ništa uradio. A mogao si. Mnogo više. Imao si mnogo više da daš, da ponudiš...
Sad stojiš tu, onako ...sav prazan od nedavanja. A imao si...mnogo toga za dati. A boli ta praznina, čini da se osjećaš neživim.
Pa šta čekaš?
Udahni i zadrži dah jako, zaroni duboko, duboko, dole gdje se najljepše školjke kriju i u tišini bisere stvaraju. Iznjedri jedan, obmotan ljubavlju i vidjećeš čuda, kad na površini mora svom ljepotom zasja.


10.06.2018.

Misli

Misli boje život moj! Svaki dan, proliju se neke boje...i baš pomislim da će prevladati neka neobična nijansa purpurne ili ljubičastoplave  toga dana, a ono prevlada neko čudno sjedinjenje neodređene, sivosmeđe, ravnodušne, nalik nekoj ustajaloj bari.
Ali, od sad neka se mješaju samo lijepe nijanse. Plavičaste. Da se u njima ogleda  čisto nebo i plavo. Nikako sivo.


07.06.2018.

Traženja

Tražim te, u sunčanim jutrima rosne trave.
Tražim te, u noćima sjajnih zvijezda.
Tražim te, u  plavetnilu beskrajnog neba.
Tražim te, u šumu nemirnog mora.
Tražimo se, ali o tome vješto šutimo,
i ni pogledom više mi ne govorimo.



05.06.2018.

Radost

Kakvo čudno vrijeme; kao volimo se ali,... nemamo dovoljno snage za to. Postalo valjda teško voljeti, pa potrebna snaga i za to; izvori ljubavi se iscrpili. Volimo se napola srca i umorni. Pa i najrođeniji. Tek kad neko ode, onda se sjetimo da smo ga voljeli. I toga, samo neki se sjete. Ostalima srca su odrvenila.
Nešto je ugasilo radost srca.
Možda ovi sretni dani, uspiju neka probuditi.



Stariji postovi